Bio je prohladni dan krajem oktobra 1698. godine. Na uzvišenju iznad Sremskih Karlovaca našli su se licem u licem predstavnici hrišćanske Evrope i Osmanija posle dugih 15 godina neprijateljstva i ratovanja. U momentu kada su zvezde zauzele povoljnu poziciju na nebu, turski astrolog pokazao je prema vratima improvizovane barake, u koju su gurajući se kroz jedna vrata nagrnuli veledostojnici kako bi započeli pregovore o sudbini Evrope.
Turci do Beča i nazad
Sve je počelo 1683. godine kada je u usponu svoje životne i vladarske snage turski sultan Mehmed IV Lovac, odlučio da krene stopama svog slavnog prethodnika Sulejmana Osvajača i pođe u pohod na Beč. U prethodnim decenijama brižljivo je što pregovorima, što podmićivanjem, što vojnom snagom pomerao granice carstva prema Ugarskoj i Beču. Osmanlije su te godine sklopile dogovor sa mađarskim vođom Imrom Tokolijem, koji se borio protiv Habzburga.
Udar na Beč je bio silovit i izgledalo je da će i ova hrišćanska prestonica pasti pod vlast Osmanlija. Turska vojska pod vođstvom velikog vezira Mustafa-paše brojala je 150.000 ljudi i imala jednu manu - te iste ljude. Naime, zbog svađe između turskih starešina pred sam kraj opsade, došlo je do rasula u osvajačkoj vojsci koje je iskoristio poljski kralj Jan Sobejski koji je sa samo 15.000 husara uspeo da rastera uplašene vojnike i potisne Turke. Velik vezir potražio je utočište u Beogradu, gde da je dočekao svileni gajtan i večno počivalište negde na Kalemegdanu.
Rastrzana unutrašnjim sukobima, Osmansko carstvo jedva je odolevalo je pred udarim združenih hrišćanskih sila koje su već 1689. potisnule Turke sve do Skoplja. Za to vreme Mehmed IV završio je u zatvoru, gde je i skončao 1693. godine, dok su se na prestolu smenjivala njegova braća. Kratki obrt uslediće 1691. godine pod Sulejmanom III koji prelazi Savu, Dunav i Drinu i u narednih osam godina Srem, Bačka, i Bosna postaju poprište niza bitaka koje su 1698. godine dovele do pregovora u Karlovcima kojima je završena decenija i po krvoprolića.
Foto: Narodni muzej Mađarske, Budimpešta, Kolekcija istorijskih iliustracija
Diplomate prvi put za okruglim stolom
Konačni udarac Turskom osvajačkom poduhvatu bila je Bitka kod Sente, 1697. godine u kojoj austrijska vojska pod vođstvom Eugena Savojskog skoro do kolena potukla tursku pod vođstvom sultana Mustafe II. Usledio je turski poziv Habzburškom, Poljskom i Ruskom carstvo, te Mlečanima za pregovore o miru. Poziv je prihvaćen, kao posrednici odabrani su predstavnici Engleske i Holandije. Za mesto održavanja pregovora odabrani su Sremski Karlovci, koji su tada bili neutralna teritorija između Petrovaradina pod vlašću Austrijanaca i Beograda koji je bio deo Osmanske imperije.
Od samog početka pregovori su bili dosta neobični. Prvobitno je baraka u kojoj su se održavali imala samo jedna vrata, ali su zbog guranja na ulazu i prepirke ko ima pravo prvenstva, izbijena još tri dodatna ulaza kako bi predstavnici velikih sila mogli istovremeno da ulaze i izlaze.
Neobičnost je bio i sto za kojim su pregovori održani. Pošto ni u ovom slučaju nije došlo do dogovora ko će sedeti na čelu stola, odlučeno je da se napravi drveni okrugli sto. Ovo je prvi put u zabeleženoj istoriji da su diplomatski razgovori vođeni za okruglim stolom.
Na kraju, pregovori su morali da počnu tačno određenog dana u tačno određeni čas, a sve po savetu turskog carskog astrologa, kao bi se osigurao najpovoljniji momenat i ishod.
Razgovori su bili dugi i iscrpljujći. Zabeleženo je da su trajali 72 dana, tokom kojih su se diplomate susrele 36 puta. Kraj ovih mučnih pregovora nije doživeo predstavnik Mlečana koji je izdahnuo za pregovaračkim stolom, te je potom sahranjen u dvorištu nadomak barake.
Ipak, bili su uspešni. Karlovački mir zaključen je 29. januara 1699. uz veliku diplomatsku pobedu hrišćana koji su dobili Ugarsku, Slavoniju, Baniju, Kordun i Liku, Dalmaciju, Boku i Moreju, dok je Turcima ostao Banat i deo Srema do Mitrovice.
Barake je potom prepuštena zubu vremena, a točkovi istorije nastavili su da se vrte.
Foto: Wikimedia commons / Ванилица
Pregovaračka dvorana postaje Kapela mira
Spomen na zaključenje ovog važnog mira sačuvali su petrovaradinski franjevci koji baraku pretvorili u kapelu, koja je 1710. godine razrušena. Na pedesetak metara od prvobitnog mesta sazidana je Kapela mira ili kako je još poznata Kapela Gospe od Mira. Po uzoru na pregovaračku dvoranu imala je četiri ulaza za četiri vojne sile.
I ova nova građevina imaće burnu sudbinu. Naime, usled zuba vremena, 1817. godine prvobitna kapela je porušena i sazidana nova. Sama kapela, iako verski objekat, svojim elipsastim oblikom podseća na turski šator, ali i na okrugli sto za kojim je Mir sklopljen, dok su prozori podsećaju na holandsku i englesku zastavu. I ova kapela ima četiri ulaza, od kojih je onaj kroz koji su ulazili Turci zazidan, verovatno u želji da se nikada više ne vrate.
Sećanje na one astrologe koji su krojili sudibnu Evrope i danas traje u vidu četiri sata koji se nalaze u kapeli i na fasadi.
Tokom godina, usled vremenskih prilika i nebrige, kapela je propadala ali i više puta obnavljana. Poslednja obnova završena je 2014. godine, kada su opravljene male orgulje.
Iako je i dalje u verskoj funkciji, mise se obavljaju tek nekoliko puta godišnje. Kapela mira nije otvorena svakog dana, te je posetu potrebno najaviti unapred.
*Naslovna fotografija: Wikimedia commons / Ванилица